Mirsad Kamber, sertifikovani trener za edukacioni program “Stručnjak za EU fondove” u razgovoru za naš blog govori o mogućnostima povlačenja sredstava iz evropskih fondova, problemima preduzetnika koji žele da konkurišu za EU programe, kao i koracima koje moraju preduzeti institucije da bi fondovi bili više iskorišteni.
Kad je u pitanju povlačenje novca iz EU fondova, Crna Gora dosad nije imala previše projekata. Dakle na čemu bi Crna Gora trebala insistirati, a šta nikako ne treba raditi?
Kamber: Kao prvo, Crna Gora treba da kroz institucije koordinira sve aktivnosti u vezi sa implementacijom EU fondova. Potrebno je što efikasnije raditi na implementaciji IPA II programa koji predstavlja novi okvir za pretpristupnu podršku Evropske unije za period 2014-2020. Ovaj program predviđa usmjeravanje pretpristupne podrške Crnoj Gori tokom perioda 2014-2020 kroz osam sektora:
Pored IPA programa u okviru finansijske perspektive 2014-2020, Crna Gora treba što bolje da iskoristi i sredstva iz 9 prekograničnih i transnacionalnih programa u kojima može učestvovati:
Takođe, državne institucije treba da pruže pomoć svim zainteresovanim (pojedincima, preduzetnicima, javnim institucijama i nevladinom sektoru) da lakše dođu do informacija o centralizovanim programima i projektima koji se implementiraju na nivou Evropske unije, a na koje se mogu prijaviti i građani i pravna lica iz Crne Gore. Ovdje govorimo o programima kao što su HORIZON 2020 (program za istraživanje i inovacije), COSME (program koji ima za cilj da unaprijedi konkurentnost i održivost malih i srednjih preduzetnika, hrabreći preduzetničku kulturu i promovišući rast i razvoj sektora), ERASMUS+ (program koji obuhvata cjelokupno obrazovanje, obuku, mlade i sport), Evropa za građane (program koji ima za cilj približavanje Evrope njenim građanima i omogućavanje njihovog aktivnog učešća u izgradnji i ostvarivanju evropskih ideala i misije), Kreativna evropa (program iz oblasti kulture i medija) i sl.
Kako funkcioniše proces pronalaženja projekata?
Kamber: Što se tiče procesa traženja projekata, potrebno je detaljno istražiti ciljeve i mogućnosti svakog od fondova/programa, a na centralizovanim portalima postoje mjesta sa otvorenim pozivima za projekte i sa detaljnim informacijama i uslovima pojedinih poziva.
Možete li u najkraćim crtama razgraničiti razliku izmedju konkursa na koje treba da se prijavljuju državne/lokalne institucije, NVO i preduzetnici? Odnosno, šta svaka od ovih grupa treba konkretno da traži u otvorenim pozivima?
Kamber: U principu nema velikih razlika. Razlike su u zahtjevima i procedurama pojedinih fondova i programima.
Mogu li sredstva iz fondova EU zaista biti način da se pokrene privredni rast?
Kamber: Naravno, zahvaljujući fondovima i programima EU kohezijske politike u razdoblju od 2007. do 2013. u Evropskoj uniji je stvoreno 600.000 novih radnih mjesta – najmanje 1/3 u malim i srednje velikim preduzećima, data je podrška za 200.000 malih i srednjih preduzeća, uspostavljeno je 1.800 km novih ili obnovljenih željezničkih pruga, 25.000 km novih ili obnovljenih cesta, 5 miliona stanovnika dobilo je pristup širokopojasnoj vezi, a 3 miliona građana pristup čistoj vodi za piće. Takođe, 940 finansijskih instrumenata u 25 zemalja članica prikupilo je 8,36 milijardi eura sredstava za vlasnički kapital, zajmove i garancije.
Kako obuke o EU fondovima pomažu preduzetnicima? Što ih najviše blokira, gdje su problemi?
Kamber: Obuke o dostupnosti i pisanju projekata pomažu preduzetnicima da steknu znanja i vještine kako istražiti informacije o mogućnostima korištenja i primjene EU fondova/programa i korištenja bespovratnih sredstava, kako koristiti dokumente, smjernice itd. u aplikaciji za EU fondove. Takođe, bitno je da preduzetnici imaju priliku da nauče i kako pripremiti projektnu dokumentaciju, obrasce za prijavu, kao i to šta nakon odobrenja sredstava – o primjeni i implementaciji projekta, kako napisati narativne i finansijske izvještaje itd.
Problem kod preduzetnika je i to što je prvo potrebno uložiti u ljudske, finansijske i vremenske resurse vezane za istraživanje i pisanje projekata, a tek onda očekivati dobijanje i implementaciju projekta, kao i povlačenje bespovratnih sredstva.
Kada je riječ o EU fondovima i mogućnosti pribavljanja sredstava iz tih izvora, kako je najlakše primjetiti da je neki poziv u potpunosti nedostupan za potencijalnog aplikanta, i da nema potrebe da se prijavljuje?
Kamber: Prvo je potrebno provjeriti da li je Crna Gora uopšte potpisala učešće u pojedinim programima EU, kao što je već uradila za HORIZON 2020, COSME, ERASMUS+, Evropa za građane, Kreativna evropa… Ovo se može provjeriti sa nadležnom kancelarijom za koordinaciju programa EU u Crnoj Gori. Drugi korak je provjeriti detalje pojedinih poziva iz ovih programa i vidjeti da li postoje neke restrikcije u smislu ko se može prijaviti i kakvi su uslovi za aplikante.
Mirsad Kamber ima bogato dugogodišnje iskustvo u pripremi i implementaciji projekata i programa Europske Unije – CARDS i IPA. Takođe je radio na projektima drugih međunarodnih agencija kao što su USAID (United States Agency for International Development), SIDA (Swedish International Development Cooperation) , TIKA (Turkish International Cooperation and Development Agency), kao i na donatorskim projektima vlada Norveške, Holandije, Španije, Njemačke i Velike Britanije.
Radio je i kao vanjski evaluator tendera koje provodi Delegacija Europske Komisije u BiH. Pored iskustva na projektima Visokog sudskog i tužilačkog Vijeća BiH radio je i za kompaniju Microsoft kao regionalni predstavnik Premier servisa. Radi kao konsultant na projektima koji se provode u državnim i javnim institucijama, pravosuđu, bankama i IKT kompanijama u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Kosovu. Sertifikovani je trener za edukacijski program Stručnjak za EU fondove.