Arhimedov put u istoriju

Možete li zamisliti da pored ovoliko informacija u 21. vijeku prelistavate Pobjedu, čitate svaki članak i tražite određenu osobu ili instituciju? Pa čak možda da tražite članke o svom prađedu, đedu ili nekom daljnjem pretku?

Vrijednost istorije se nekada mogla svesti na čuvenu izreku: “Ono što nije zapisano, i ne postoji.” U 21. vijeku, situacija je nešto drugačija. U eri savremene tehnologije, ono što nije digitalizovano rizikuje da bude neupotrebljivo, ostavljeno po strani, negdje na polici.

Na Arhimedovom putu protiv zaborava našao se i dnevni list Pobjeda. Kako bi postala dio kulturne baštine, Pobjedu iz 1944. godine trebalo je prilagoditi savremenom svijetu, kako bi njen istorijski i kulturni značaj, njena svrha, došla do izražaja.

Cilj projekta koji smo započeli u januaru 2014. godine jeste digitalizacija arhivske građe dnevnog lista Pobjeda. Putevima istorije/digitalizacije krenula sam i ja.

Postupak digitalizacije

Evo šta postupak digitalizacije podrazumijeva:

• Unošenje skeniranih stranica Pobjede (original i transkript)
• Unošenje članaka u bazu (naslov, kategorije, ključne riječi, pozicija teksta, strana, autor)
• Indeksiranje osoba i insitucija

Samo par koraka, vrlo jednostavno, zar ne? A evo i šta je sve za digitalizaciju istorije sa stanovišta Pobjede potrebno:

1) Prethodno znanje iz istorije, koje je svakako olakšalo ovaj proces. Poznavanje istorijskih ličnosti i institucija olakšalo je njihovo unošenje u Arhimedovu bazu podataka. Na taj način uštedjeli smo na vremenu.

2) Preciznost i sistematičnost. Kako bi ovo narodno glasilo ostalo pouzdan svjedok vremena, trebalo je sa velikom pažnjom unijeti svakog pojedinca i dodijeliti mu adekvatnu “instituciju”, bilo da se radi o predsjedniku države, narodnom heroju ili običnom građaninu. Odgovornost je bila velika. A jedno promašeno slovo ili institucija bi nekog od potencijalnih istraživača moglo lišiti bitne informacije.

Pobjeda, Broj 1, Godina 1

Šta nas čeka nakon 1951?

Osoba po osoba, institucija po institucija, i završena je godina, dvije, tri, osam. Počeli smo od Pobjedinih izdanja iz 1944. godine, kada je izlazila jednom nedeljno, zatim na svakih par dana, da bi od 1948. godine počela da izlazi svakog dana. Trenutno se nalazimo na 1951. godini. A čeka nas još dosta posla.

Zanimljivo će možda biti da su početna izdanja Pobjede imala 8 strana, potom 12, da bi se kasnije, 1951. godine, smanjila na 6 i 4 strane.

Ovaj period su obilježili značajni istorijski događaji koji su oblikovali današnji svijet i međunarodne odnose. Pobjeda je bila svjedok značajnih promjena na svjetskoj i domaćoj političkoj sceni. Od borbe Jugoslavije za oslobođenje u periodu poslije Drugog svjetskog rata, osnivanja Federativne Narodne Republike Jugoslavije i njenih institucija, poslijeratne obnove države, do onih vijesti iz svijeta koje su izvještavale o stanju na frontovima, do osnivanja Ujedinjenih nacija, pokretanja Palestinskog pitanja, i Korejskog rata. Šta nas čeka kasnije, u izdanjima od 1951. godine, i kasnije, pisaćemo u nekom drugom blog postu.

Možete li zamisliti da pored ovoliko informacija u 21. vijeku prelistavate Pobjedu, čitate svaki članak i tražite određenu osobu ili instituciju? Pa čak možda da tražite članke o svom prađedu, đedu ili nekom daljnjem pretku? Mislim da sada u potpunosti shvatate značaj digitalizacije.

Uz pomoć digitalizovane Pobjede, sada se samo uz par klikova možete vratiti na željenu godinu, uz mogućnost da pretražujete po ključnim riječima, osobama, institucijama. Kako bi u potpunosti osjetili duh vremena, otvorite original verziju nekog teksta, i tek tada će osjećaj istorijskog značaja biti potpun.

Pobjeda, Božićni broj 1946.

Drugovi partizani…

Sve izgleda jednostavno kada pred sobom imate finalni proizvod, ali proces digitalizacije se ne svodi samo na par klikova. Postupak je malo teži i zahtijeva dosta vremena, posvećenosti i odgovornosti. Vremenom, rutina svakako prijeti da motivisanost svede na minimum, ali pomisao da doprinosite kulturnoj baštini, i da sami postajete dio istorije vraća posvećenost na prvobitni nivo.

Kako sada imamo digiltalizovani dokaz iz određenog istorijskog perioda, bilo bi mnogo lakše sprovesti neku stručnu analizu, npr. onu koja se svodi na sami list Pobjedu, kao i na neku koja bi u kasnijim periodima uporedila različite štampane medije. Jer, složit ćemo se, percepcija onoga što danas nazivamo istorijom mnogo je zavisila od onoga na čijoj ste se strani nalazili, da li ste bili pobjednik ili gubitnik u ratu. Za one koje se bave istorijom i istraživanjem, ovakve analize mogu biti ključne u izvođenju zanimljivih zaključaka.

Na kraju, koliko određeni projekat može postati i sastavni dio, ne samo poslovnog, već i ličnog života, govori činjenica da je tokom rada na projektu dolazak u kancelariju često bio propraćen pozdravom svojstvenim za to vrijeme: “Dobro vam jutro, drugovi partizani…”

Zanimljivost:

Na zadnjoj strani Pobjede znao se ponekad naći i ovakav oglas:

Taj i taj, po imenu i prezimenu, moli ženu da mu se vrati, a ako to ne uradi u roku od 30 dana on podnosi zahjev za razvod (pritom je ona njega prethodno ostavila) 🙂

Kristina Ljuljđuraj, diplomirani politikolog

Izdvajamo za vas: